Opis
Ova knjiga se sastoji od tri glavna dijela: "Kritika paradigmatske forme", "Geoepistemološka kritika slike" i "Metaslikovna kritika slike". Kroz njih se nastoji najprije ponuditi drugačiju metodologiju sagledavanja umjetničkih artefakata kroz povijest, prvenstveno prebacivanjem naglaska s problematike stila na značajne učinke forme, zatim ukazati na problem "mjesta" - jer se povijest u jednini mora spacijalno rastvoriti - odnosno na istodobnu sveprisutnost i neprisutnost slika u suvremenoj vizualnoj kulturi ; i, naposljetku, na primjerima radova hrvatskog umjetnika Sandra Đukića u opsežnom case studyju pokazati na koji način specifičan umjetnički diskurs, usmjeren podjednako prema formi, mediju i poruci može destabilizirati sve naše uvriježene spoznaje o odnosu slike i realiteta. Premda se svaki od tri glavna dijela ove knjige mogu čitati neovisno jedan o drugome, autori predlažu linearno čitanje budući da se na taj način najbolje može razabrati isprepletenost metoda otvorene, multidisciplinarne teorije o slikama koja se bazira na klasičnim uvidima povijesti umjetnosti i semiotike te ih dovodi u sraz s uvidima poststrukturalističke, postkolonijalne i medijske teorije formirajući tako jednu od mnogobrojnih varijanti vizualnih studija. "Nove kritike slike" su jedan mogući prijedlog za epistemologiju slike, umjetnosti i vizualne kulture - epistemologiju koja je bila nova u barem jednom trenutku povijesnog vremena.
