Opis
Autor se u svojoj knjizi bavi teatrološki iznimno važnom i do sad neobrađenom temom. Budući da je kazališna kritika uvijek uglavnom služila kao izvor za proučavanje kazališta, a vrlo su rijetki radovi o samom žanru, ovaj rad je pionirski ne samo za osječku kazališnu kritiku pa čak ne samo i za hrvatsku kazališnu kritiku, veći za teatrologiju općenito. Autor svojom knjigom tako radi dvojako korisnu stvar za teatrološko područje: potvrđuje postavljenu hipotezu o postojanju kontinuirane, kvalitetne i važne kazališne kritike u Osijeku te kroz analizu rada devet najznačajnijih kazališnih kritičara pokazuje i dokazuje jasnu strukturu kazališne kritike kao žanra (njezine dijelove, način odabira sadržaja), stil i funkciju. Autor to radi sustavno i temeljito, a analiza ovakvog širokog korpusa je provedena znalački, metodološki, znanstveno utemeljeno te je dovela i do logičnih zaključaka koji otvaraju put daljim istraživanjima.
