Knjiga obiluje mnoštvom podataka, koji se naravno mogu koristiti za daljnje proučavanje ratnoga saniteta, njegove organizacije i učinkovitosti, no ona i na posredan način otkriva karakter jednoga agresivnog, napadačkog i iznimno divljačkoga rata protiv Republike Hrvatske i hrvatskoga naroda. S druge pak strane obrana, silno povjerenje vojnika u svoje liječnike te ustrojstvo saniteta sa središnjicom u Zagrebu i na čelu s ministrom Hebrangom očituje jednu snažnu hijerarhijsku organizaciju zdravstvenoga sustava i liječnika humanitaraca, koji do početka agresije na Hrvatsku nisu imali gotovo nikakvih iskustava s ratnom medicinom.