Opis
Knjiga Olivera Jukića Sto lica oporbenog psa vođena je glasom sveznajućeg pripovjedača, ili barem neposrednog sudionika onoga o čemu se piše i i što je temelj njegova pričanja. Jedna ili druga pripovjedačka prisutnost zasniva se na želji da priča bude dokument vremena, kaotičnog, neuhvatljivog, ali jednako tako bizarnog i začudnog. Autor u kronološkom i logičnom slaganju prošloga i sadašnjega neprekidno čitatelju izmiče sigurno tlo, spaja naizgled nespojivoi upravo je zbog toga svaka njegova priča vesela i nevesela, ponovljiva i neponovljiva, tragična, podjednako. Sto lica oporbenog psa upućuje na vrijeme, njegove uzuse i zakonitosti, ali i na ne-vrijeme, kad se postojeći sustavi vrijednosti i vjerovanja gube, nestaju i uništavaju, što knjizi s pravom daje dalekosežniji i općenitiji značaj.
