Opis
Početni impulsi teorijskom promišljanju obiteljske fotografije u prvom dijelu knjige proizlaze iz članka Milivoja Vodopije koji obiteljsku fotografiju promatra kao medij vizualne komunikacije. Naime, to je jedini rad domaće etnološke znanosti koji upućuje na istraživanje obiteljske fotografije u okviru etnološko-antropološke znanosti. Kao medij vizualne komunikacije obiteljska fotografija pronalazi svoje mjesto u okviru vizualne antropologije, osobito u radu Richarda Chalfena koji je izradio model prema kojemu je obiteljsku fotografiju moguće istraživati u okviru obitelji. No, u svome prijedlogu okvira za razumijevanje procesa nastajanja obiteljske fotografije ne koristi sav potenicjal etnografske metode. Stoga se dijelom, ova studija bavi semiotičkim i strukturalističkim dometima koji vode razumijevanju uloge neposrednog ljudskog iskustva u njihovoj interpretaciji obiteljske fotografije. U tom se smislu kroz radove Rolanda Barthesa, Victora Burgina, Marianne Hirsch, Susan Sontag i Eduarda Cadave promišlja utjecaj obiteljske fotografije na oblikovanje obiteljskog i osobnog identiteta, te s time u vezi i obiteljskog sjećanja. Predstavljački model Ervinga Goffmana pomaže u viđenju samog čina fotografiranja gdje i onaj koji fotografira i oni koji se fotografiraju tumače dvostruke uloge (publike i predstavljača). To je također vidljivo i u samome činu pokazivanja i gledanja obiteljskih fotografija. Posljednje poglavlje prvog dijela knjige razmatra društvenu funkciju fotografije, oslanjajući se na istraživanja Pierra Bourdieua. Ovdje je obiteljska fotografija ritual domaćinskog kulta u kojemu je obitelj i subjekt i objekt. U drugom dijelu knjige opisano je istraživanje koje se temelji na iskazima osamnaestoro kazivača i uvidu u njihove zbirke obiteljskih fotografija. Također se analizira album jedne od kazivačica prema uzoru koji je postavio Richard Chalfen. Na kraju knjige priloženi su dijelovi iz transkripta intervjua koje je autorica vodila tijekom istraživanja.
