Opis
U knjizi se analiziraju strategije diskurzivnoga oblikovanja i reprezentacije rodnih identiteta u pjesništvu hrvatskoga romantizma, stavljajući naglasak na propitivanje rodnih predodžbi i njihovih uloga u (re)produkciji nacionalnih pripovijesti. Polazeći od teza o rodu i naciji kao društveno- kulturnim konstruktima i važnosti roda u oblikovanju i reproduciranju nacionalnih pripovijesti, istražuju se različiti vidovi rodno kôdiranih nacionalnih pripovijesti i poželjni modeli patriotske ženskosti i muškosti koji su se oblikovali i prikazivali u pjesništvu hrvatskoga romantizma. Interpretiraju se specifičnosti rodnoga kôdiranja (feminizacije, maskulinizacije) političkoga tijela domovine i nacije, oblikovanje romantičarskoga nacionalnog heroizma i istražuju prikazi različitih muških kulturnih osobnosti, intelektualaca i umjetnika, koji su imali značaju ulogu u devetnaestostoljetnim procesima kulturnopovijesne identifikacije. Propituju se specifičnosti rodnoga kôdiranja njihovih intelektualnih i kreativnih sposobnosti, temeljene na pretpostavkama o muškoj / muževnoj snazi, te se istražuju načini artikuliranja različitih izazova maskuline samolegitimacije. Pozornost se također usmjerava na prikaze javnoga ženskog rada, pitanja (ne)vidljivosti ženskoga sudioništva u hrvatskoj kulturi 19. stoljeća, onodobne predodžbe o ženskim intelektualnim i kreativnim sposobnostima, (pre)ispisivanja rodnih politika, propitivanja mogućnosti ženskoga javnoga kulturnog djelovanja, njihova upisivanja (i)li destabiliziranja granica orođenih sfera djelovanja, javnoga, muškog, maskulinog i privatnoga, ženskog, femininog prostora. U knjizi se istražuju i utjecaji kućanske ideologije na strategije reprezentiranja ženskih identiteta i (re)afirmiranje patrijarhalnih obrazaca ženskoga ponašanja, kao i isprepletenost nacionalno-političkih projekata, različitih spolnih / rodnih politika i kulta kućanstva u pjesništvu hrvatskoga romantizma.
