Opis
Pripovjedna (ne)moćsjećanja: analiza književnih djela Meše Selimovića Ivana Majića podijeljena je u tri poglavlja: Recepcija, Pripovijedanje i Sjećanje. Posljednja su dva dijela relevantna za teorijsku razradu. U dijelu Pripovijedanje riječ je o psihoanalitičkim teoretičarima (Sigmund Freud, Jacques Lacan i Slavoj Žižek), potom J. L. Austinu, Sh. Feldman i J. Derridi na koje se oslanja u teorijskoj razradi naznačenih tema. U ključnome dijelu Sjećanje, autor širi svoje teorijske oslonce brojnom relevantnom literaturom, od koji se posebno ističu Paul de Man, Julija Kristeva, Melanie Klein, Gilles Deleuze, Cathy Caruth i Vladimir Biti. Opsežnom teorijskom literaturom, primijenjenom na opusu Meše Selimovića, autor je otvorio nova teorijska pitanja, no istodobno je kreativno i zanimljivo odgovorio na pitanje o produktivnosti odnosa između sjećanja i pripovijedanja unutar kompleksne strukture Selimovićeva opusa. Pomnim analizama Ivana Majića aktualiziran je opus Meše Selimovića u kontekstu suvremenih književnih teorija. U svojoj studiji Ivan Majićpropituje mjesto granice, kao i granično mjesto sjećanja i pripovijedanja, prepreka koje su postavljene sjećanjem i pripovijedanjem. U posljednjem poglavlju knjige autor se bavi pitanjem traume i s njom usko povezanim fenomenima u opusu Meše Selimovića. Knjiga je namijenjena filolozima, studentima filoloških grupa, poglavito slavističkih i južnoslavističkih usmjerenja, književnim povjesničarima, književnim teoretičarima i struci u širem smislu.
