Razlikujući književnopovijesni pojam dokumentarne književnosti od tipološkog dokumentarizma, te promatrajući dokumentarnu književnost kao hibridnu vrstu, autorica prikazuje poetiku, povijesni razvoj i pojavne oblike dokumentarne književnosti, a uz teorijska razmatranja o prirodi i statusu dokumenta u književnom djelu, kao i o određenju literarnosti dokumenta, pokazuje primjere dokumentarne metode u književnim tekstovima u kojima se pojavljuje dokumentarna proza, drama i poezija, te ukratko analizira pojedine primjere.