Opis
Dugogodišnji novinar, iz ljubavi prema glazbi skladatelj mediteranskih balada i dizajner trzalačkih instrumenata, Stjepo Martinović rođen je 10. travnja 1945. u Dubi, u Konavoskim brdima. U drugoj godini života seli s roditeljima u Cavtat, gdje pohađa osnovnu školu, te upija znanja o moru i njime oblikovanim ljudima, spoznajući kulturnu tradiciju Sredozemlja i umijeće razumijevanja legende. Nakon gimnazije u Dubrovniku, godine 1970. završava studij filologije u Beogradu, u Zagrebu se 1973. zapošljava u marketingu, a godinu nakon toga upisuje studij novinarstva. U kolovozu 1975. počinje raditi u Vjesnikovoj kući - kao reporter, urednik, komentator, gl. urednik... Prvo u revijama, a potom, do kraja 1994. godine, u dnevniku Vjesnik.
Od 1995. bavi se političkim marketingom, radi kao sindikalni savjetnik, načelnik odjela MEI i savjetnik ministra za europske integracije, te urednik nautičkih publikacija i promotivnih materijala... da bi 2007. počeo pisati beletristiku. Zbirka pripovjedaka Oči svete Lucije izdana 2009. godine, njegovo prvo objavljeno književno djelo, nagrađeno je priznanjem Društva hrvatskih književnika 'Slavić', kao najbolja debitantska proza u Hrvatskoj 2009. godine. Također je dobitnik nagrada za kratku priču 'Fran Galović', 2012. godine, 'Broda priča' za 2013. i 'Turopoljska poculica' za 2014. godinu.
Dosad je objavio dvanaest naslova: četiri zbirke pripovjedaka (Oči svete Lucije, Kap krvi s lovorova lista, Tabu, Žena-oganj-more), sedam romana (Zidar đavoljeg mosta, Akropolis Express, Zbogom utopijo, Sirene pjevaju fado, Ariadna isprekidane niti, Gospina trava, Gabrijela ne smije umrijeti) i jedan fenomenološki esej (Self-help? Bull-shit!), te 'posijao' desetak priča po zbornicima raznih natječaja u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Bavi se prevođenjem s engleskog, njemačkog i talijanskog jezika; posebice su mu zapažena tri prijevoda djela 'grčkog Cervantesa' Nikosa Kazantzakisa: Grk Zorba, Sveti Franjo - siromah u Boga i Isusovo zadnje iskušenje.
