Opis
Radovan Ivšić (Zagreb, 22. lipnja 1921. - Pariz, 25. prosinca 2009.), hrvatski pjesnik, pisac, dramatik, esejist, prevoditelj i nadrealist svjetskoga glasa, koji je najveću slavu stekao dramom Kralj Gordogan te zbirkom pjesama Crno.
Nakon što je završio klasičnu srednju školu u Zagrebu, diplomirao je humanizam i socijalne znanosti na Sveučilištu u Zagrebu.
Kroz svoj otpor ustaškom i komunističkom totalitarizmu pokazao se je kao duhovno i moralno nepotkupljiv umjetnik. Njegova su djela bila zabranjivanja kako tijekom, tako i nakon drugoga svjetskog rata.
Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Ante Pavelić osobno je naredio zapljenu Ivšićeve prve knjige Narcis. Njegova drama Kralj Gordogan je bila zabranjena u Hrvatskoj pod fašističkom i komunističkom diktaturom sve do 1979. godine. Kritizirao je jeftinu politiku, komunizam i lažni nadrealizam. Bio je najveći kritičar Miroslava Krleže, koji je često nazivan najvećim hrvatskim piscem 20. stoljeća, smatrajući neoprostivima kako njegovo priklanjanje režimu, tako i njegovu nesklonost i nerazumijevanje koje je pokazivao prema modernoj umjetnosti.
Ivšić je proveo svoj život beskompromisno u duhu slobode. Te vrijednosti su ga približile nadrealističkom pokretu. 1954. godine seli u Pariz, gdje upoznaje Andréa Bretona, nakon čega ravnopravno sudjeluje u svim manifestacijama nadrealističkog pokreta, privatno i profesionalno surađujući s Bretonom, Péretom, Miróom, Benoîtom i drugim nadrealistima. Bio je u braku s francuskom pjesnikinjom Annie Le Brun.
Radovan Ivšić preveo je mnoga klasična i suvremena djela francuske književnosti na hrvatski jezik. Postao je jednom od najznačajnijih spona između hrvatske i francuske kulture, ravnopravno sudjelujući u nadrealističkom pokretu te prevodeći francuska djela na hrvatski jezik.
Odbio je sva priznanja.
