Opis
Mirko Marjanović, romanopisac, pripovjedač, pjesnik, književni i likovni kritičar, nakladnik i leksikograf, rođen je u Tramošnici Gornjoj (Gradačac, Bosanska Posavina, Bosna i Hercegovina) 13. srpnja 1940. godine. Osnovnu školu završio je u Tramošnici Gornjoj, a gimnaziju u Gradačcu 1961. godine. U Sarajevu je studirao pravo, diplomirao likovnu umjetnost na VPŠ 1968.
Od 1980. do 1984. glavni urednik književnog časopisa Život, a od 1984. do 31. ožujka 1994., kada odlazi u mirovinu, urednik domaće književnosti u izdavačkoj kući Svjetlost. U istoj izdavačkoj kući bio je jedan od urednika (uz Ristu Trifkovića i Aliju Isakovića) edicije Književnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50 knjiga. Od siječnja 1994. do siječnja 1995. godine prvi je glavni urednik Stećka, lista za kulturu i društvena pitanja HKD Napredak. U srpnju 1996. godine biran je za predsjednika Ogranka Matice hrvatske u Sarajevu, a iste godine, u prosincu, i za glavnog urednika obnovljene Hrvatske misli, časopisa za umjetnost i znanost, čiji je nakladnik Ogranak. U Ogranku Matice hrvatske u Sarajevu utemeljio ediciju Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, čija je realizacija započela 2001. godine, u kojoj je do sada uredio i objavio 37 knjiga.
U Udruženju književnika BiH bio je: tajnik (1974. - 1976.), dopredsjednik (1976. - 1978.), predsjednik (1978. - 1979.) i predsjedajući Udruženja (1979. - 1980.). Dopredsjednik je novoosnovanog Društva pisaca Bosne i Hercegovine bio od svibnja 1993. do svibnja 1997. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Hrvatskog i bosanskog PEN-a, te redoviti član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost u Sarajevu.
Piše o problemima suvremenog čovjeka, posebice onoga koji se zaputio iz zavičajne Posavine u Sarajevo, problemima umjetnika različitih profila i njihovoj težnji za promjenom svijeta. Junaci su njegove proze seljaci, pisci, slikari, zanesenjaci, probisvijeti, fratri, poluintelektualci i intelektualci. Piše o sinovima koji iskupljuju grijehove očeva što su ih načinili u drugom svjetskom ratu i u komunizmu, ali i o užasu nedavnog rata u opkoljenom Sarajevu i okupiranoj Bosni.
Njegovu prozu karakteriziraju stilska jednostavnost i jezična preciznost, tematska neobičnost, trpki humor, ironija, zanimljivi likovi.
Pripovijetke su mu uvrštene u mnoge antologije, izbore i preglede i prevođene na talijanski, njemački, španjolski, engleski, poljski i turski jezik.
Dobitnik je nagrade Svjetlosti za roman Povijest izgubljene duše (1980.) i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za isti roman (1981.). Za roman Braća dobio je Dvadeset sedmojulsku nagradu BiH (1984.). Godine 1995., kao glavni urednik, dobitnik je međunarodne nagrade Pierre Chevallier (Génève) za mjesečnik Stećak.
