Opis
Goran Filipi, rođen 1954. u Zadru, diplomirao je talijanski jezik i književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru (1979.). Kako je odrastao i školovao se u Izoli, od djetinjstva je aktivan trojezični govornik (hrvatski, slovenski, talijanski). Godine 1985. magistrirao je u Interuniverzitetskom centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku (smjer romanska lingvistika, u organizaciji i izvedbi Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), a 1991. je doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na Katedri za talijanski jezik Filozofskoga fakulteta u Puli radi od 1985. (kao redovni profesor od 1998., u trajnom zvanju od 2005.), a na Fakultetu je obavljao različite dužnosti organizacijskoga i znanstvenoga tipa, pa tako u dva mandata i dužnost dekana. Niz godina (1996. - 2005.) predavao je talijansku povijesnu gramatiku na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a od 2003. redovito predaje, kao gostujući profesor, talijanističke i lingvističke kolegije na Fakultetu za humanističke znanosti u Kopru. Povremeno kao gostujući profesor predaje na Sveučilištu u Udinama. Gostovao je i na drugim inozemnim sveučilištima (Padova, Bologna, Klagenfurt).
U znanstvenoistraživačkom radu bavio se ponajprije proučavanjem romanskih idioma na tlu Hrvatske (posebno Istre: istromletački, istroromanski, istrorumunjski) te romansko-slavenskim jezičnim dodirima i prožimanjima (posebno u Dalmaciji i Istri). Nakon obrane doktorske disertacije objavio je 15 knjiga (od toga pet knjiga etimoloških studija o istrorumunjskom, tri sveska jezičnih atlasa Istre /jedan za istriotski i dva za istrorumunjski/, tri etimološka rječnika /pučkog nazivlja brodogradnje, pučke istarske ornitonimije, pučke slovenske ornitonimije/ i dr.). Projekt Jezičnoga atlasa Istre, koji je započeo tijekom 1990-ih, a za koji je do sada objavio dva sveska za istrorumunjski i jedan za istroromanski /u suradnji/, nastavio je sa suradnicima i za istarski čakavski (prikupljena je građa u 33 punkta) i za istromletački (priređeno za tisak). Tako će ukupna jezična građa Istre biti arealno predočena i prikazana za više od 60 punktova (za sve relevantne idiome prikupio je i priredio i dopunski Pomorski atlas). Osim knjiga, usporedno je objavio 80 znanstvenih članaka (izvornih te preglednih), devet dijelova ili poglavlja u knjigama, šest stručnih članaka, pet popularnih članka i 16 /tiskanih/ recenzija. Proučavajući romanske idiome na tlu Istre, pokazao je i istaknuo starinu hrvatske (kao na sjeverozapadu i slovenske) etničke i jezične sastavnice Istre pokraj stare i novije romanske, a u nizu članka i studija isticao je i pokazivao povezanost istarskoga etno-lingvističkoga prostora s ostatkom Hrvatske te posebno Dalmacije.
