Veljko Barbieri rođen je 1950. u Splitu.
Autor je brojnih romana, zbirki pripovjedaka i eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela u kojima se bavi europskom i sredozemnom baštinom, posebice baštinom Dalmacije, njezinom sposobnošću nasljeđivanja, prepletenom s nepromjenjivošću ljudske sudbine na ciklički obnavljanim raskršćima epoha i vremena.
Romani su mu prevedeni na nekoliko svjetskih jezika, a pripovijetke zastupljene u mnogim domaćim i stranim antologijama proze. Svojim prozama sudjelovao je s nekoliko slikara i grafičara u stvaranju više grafičkih mapa.
Dobitnik je značajnih književnih nagrada, a 2006. njegov roman "Dioklecijan" nagrađen je nagradom Matice hrvatske za najbolju knjigu godine, a preveden je i na bugarski te slovenski. Odlučio se još jednom okušati u istoj književnoj temi, pa je 2008. napisao novu verziju romansirane biografije cara Dioklecijana "Ja, Dioklo - Jupiterov sin", koja je također konkurirala za značajne hrvatske književne nagrade, a objavljena je u Mađarskoj i Njemačkoj. konkurirala za značajne hrvatske književne nagrade.