Zanimljivost romana "Draga mama", ujedno i jedna od njegovih glavnih kvaliteta, proizlazi iz načina kako Nada Mihelčićvodi cjelokupnu priču. Sva su događanja, ali i sve misli, emocije i unutarnji rascjepi prikazani iz pripovjedačke i fokalizatorske pozicije Viktorije, odnosno Bucke, kako je, ne obazirući se na činjenicu da se mladoj djevojci to nimalo ne sviđa, uporno zove njezina majka. Viktorijin pogled, dakako, maksimalno je subjektivan, obilježen lepezom različitih emocija i stanja koje proživljava tijekom najtežih mjeseci svoga odrastanja, no isto tako on je i iznimno zreo, u širini i dubini zahvata svijeta oko sebe možda i netipično zreo za tinejdžerku. Takav fokalizator, nesumnjivo, romanu osigurava doticanje problematike koja je mnogo više od individualnih teškoća jedne djevojke i jedne obitelji.