U novom romanu naslovljenom "Kao kiša", Irena Matijaševićbavi se jednom svojom gotovo opsesivnom temom, ali ovaj put iz donekle sigurnog mjesta pripovjedača. Budući da je u svojim prethodnim prozama temeljito i sa svim sjenama i zamkama ispisala noćne razgovore, slutnje i čekanja, u ovoj je prozi izašla u dnevnu zagrebačku suvremenost, u anonimnost kafića, slučajni susret i sve razumijevanje, ali i svu zabunu koja iz toga može proizaći.