Ova knjiga eseja i rasprava nije posve u okvirima onoga što je autor najčešće pisao izravno potaknut predavanjima, a što su uglavnom bile rasprave o teoriji književnosti ili priručnici. Poredani kronološkim slijedom njihova objavljivanja predstavljaju prikaz i način kako je upravo zbog njih postupno došao do spoznaje koju bi teško bilo drugačije i bolje uobličiti negoli što je to izmišljeni dijalog između njegova metaforičnog pisca velikih priča Sancha Panze i podjednako fiktivnog Borgesa, kao predstavnika malih priča koje, možda i tobože, voli postmoderna.