Imotska knjiga donosi raskošan izbor autorovih pjesama u prozi o ilirskoj duši njegova zavičaja. Gudelj je pjesnik tradicijskog sinkretizma, on je pjevač arkadskih sjećanja, pripovjedač pučkih predaja i hvalitelj viteštva svojeg zavičaja, pjesnik koji poput medija verbalizira arhetipska iskustva svojih predaka. Gudelj je bogomdani eklektik kojemu je pošlo za rukom uspješno asimilirati modernističku slikovnu redukciju s klasičnim i ponešto retrogradnim stihovanjem, s lapidarnošću koja ga je ne jednom približila ritmu rečenica i slika uklesanih u zavičajne stećke ili iskazanih u stihovima narodnih popijevki.