Knjigu kratkih proza Mišomor za rođake Radenka Vadanjela može se opisati kao stanište sjena i smrtnih uzdaha, bolova, tjeskobe, nemoći i nesreće, ljudi zarobljenih bolešću i siromaštvom, stiješnjenih pljesnivim zidovima i zagušenih usmrđenom polutamom, punih strahova, nesigurnih, i ravnodušnih spram svega osim svoje koristi.